Putujem, slušam i razgovaram s ljudima

T: Kako ste se uopće zainteresirali za gemologiju?

S: Moj je otac bio sveučilišni profesor, predavao je geokemiju, a kako su oba moja roditelja puno radili, kao mali provodio sam mnogo vremena u njegovu laboratoriju. Tako sam praktički odrastao u tom poslu. Upijao sam znanje svoga oca upravo onako kako se to događa, recimo, u procesu osmoze. Sada svakog mjeseca provedem po desetak dana putujući po svijetu; idem u Južnu Ameriku, Afriku, Daleki istok, Srednji istok i tako dalje. Tijekom proteklih sam godina izgradio veliku mrežu veza širom svijeta. U kontaktu sam s ljudima koji mi pomažu u potrazi za novim, zanimljivim dragim kamenjem za Pomellatove kolekcije nakita.

T: How does your hunt for the stones look like nowadays?

S: Puno putujem, razgovaram s raznim ljudima: minerima, rezačima... Netko određeni materijal može rezati bolje od ostalih, netko je stručnjak za rad s prozirnim kamenjem, netko drugi je stručnjak za safire, rubine, smaragde... Ne putujem imajući u vidu točno određeni kamen jer bi me to moglo mentalno ograničavati, naprotiv, trebam biti posebno otvoren za neočekivane pronalaske.

Ponekad pošaljem manju količinu neobičnog kamenja u Italiju kako bi naš kreativni tim mogao procijeniti jesu li im dovoljno zanimljivi, dok ponekad sasvim slučajno naletim na nevjerojatno otkriće. To mi se dogodilo prije dosta godina tijekom izložbe u Arizoni na kojoj sam, među poprilično lošim kamenjem, pronašao novi, zanimljivi rez koji smo zatim upotrijebili za našu kolekciju Arabesque. Ako oči držite dobro otvorenima, uvijek možete pronaći nešto novo, nešto zanimljivo. Za to je potrebno i da izađete na teren, umjesto da se zakopate za radnim stolom!

T: Možete li nam reći nešto više o prostoriji u kojoj se nalazimo?

S: Ovo je mjesto gdje pohranjujemo svoje strateške zalihe neobrađenog kamenja. Prije nešto više od deset godina tvrtka je doživjela toliko brz rast da smo se zatekli u problemima jer naši dobavljači jednostavno nisu uspijevali proizvesti dovoljno kamenja dovoljno brzo.

Stoga smo započeli s ovim projektom tako što smo prvo akumulirali veće zalihe različitih varijacija kvarca, koji je u to vrijeme bio naš najprodavaniji materijal. Konkretno bili su to ametist, citrin i limun kvarc. Tijekom godina količina kamenja toliko je narasla da bismo sada naše dobavljače, kad bi se našli u neprilici i nemogućnosti da dođu do dovoljno materijala, mi njih mogli poduprijeti. Poanta je u tome da se pohrani dovoljno kamenja za posebne kolekcije ili za slučajeve kada situacija na tržištu nije najbolja.

T: Vaš posao podrazumijeva veliku odgovornost. Koje su kvalitete dobrog poznavatelja dragog kamenja?

S: Prije svega, znatiželja. Ako ste znatiželjni, tada slušate i učite mnoge stvari koje inače ne biste naučili. Uvjeren sam da je onaj tko sluša znatiželjan, a znatiželja je pokazatelj inteligencije. Važno je da se ne ističete, da se ne hvalisate te da ste sposobni komunicirati s ljudima u kaotičnim okolnostima na otvorenom tržištu kamenja.

Kada sjednete za stol vrlo često vas okruži 20, 30 ljudi koji pred vas stavljaju kamenje različitih vrijednosti. U takvim prilikama morate ostati prisebni i prije svega biti dobar pregovarač.

T: Dakle, i velika imena poput Pomellata mogu pronaći nakit na otvorenom tržištu? 

S: Naravno! Volim ovaj način rada, no on me i izluđuje upravo zbog situacija poput onih koje sam spomenuo. Na primjer, ovo je mineral granat koji mijenja boju ovisno o različitoj izloženosti svjetlosti: pod sunčevim je svjetlom zelen, a u zatvorenim se ambijentima zelenoj boji pridružuju nijanse ljubičaste.

Pronašao sam ga na Tajlandu, vrlo blizu Kambodže i isprva nisam bio posve siguran o čemu je riječ. Nakon toga smo granat koji mijenja boju upotrijebili u kolekciji Tango koja je bila vrlo uspješna, pa je to odličan primjer toga kako čak i velika imena mogu pronaći neobično drago kamenje na otvorenom tržištu.

T: Je li to tipičan način na koji posluju draguljari?

S: Ne, mislim da je „lov na dragulje” nešto što je svojstveno Pomellatu. Nedostatkom sirovina i oskudnom opskrbom postupno je poludrago postalo novo drago kamenje, ponekad čak i u superdrago. Moramo uvijek voditi računa o tome je li postala dostupna neka nova varijacija minerala ili je li došlo do nekog tehnološkog napretka kojim se razvijaju novi načini rezanja sirovog kamena u dosad neviđene oblike. 

Također je važno pravilno procijeniti dostupnu količinu određenog materijala. Ako, primjerice, predstavite novu kolekciju, ali onda ne možete osigurati drago kamenje iste boje, taj se pothvat može pretvoriti u fijasko. Nije važno koliko novca imate – ako je rudnik zatvoren, zatvoren je i tu ništa ne možete napraviti.

T: Koja količina kamenja vam je potrebna za uobičajenu proizvodnju jedne kolekcije? 

S: To, zapravo, ovisi o kolekciji. Na primjer, kod kolekcije Nudo istinski je protagonist „goli” kamen, a zbog inovativnog dizajna trećina kamena uronjena je u obruč i oku nije vidljiva... To znači da je sami kamen zapravo puno veći od njegova vidljivog dijela. Stoga, da bismo izbjegli gubitke, potrebni su nam kameni odgovarajućih dimenzija, oblika i boja.

To je jedini način na koji se mogu izbjeći preveliki gubici. Da se vratim na vaše pitanje... U proizvodnji su nam potrebni ne kilogrami, već tone dragog kamenja. 

T: Kako odlučujete koji su pravi oblici u koje rezati drago kamenje? 

S: Svaki kamen koji je ugrađen u naš nakit izrađen je prema našem dizajnu i rezan isključivo za potrebe naše kuće. Kod nekih oblika riječ je o slučajnom rasporedu faseta, no čak je i ta „slučajnost” na neki način isplanirana pa već na prvi pogled možete razlikovati lažnjake od originala.

Budući da su oblici vrlo specifični te da je način njihova ugrađivanja uistinu rafiniran, odstupanja krajnjeg proizvoda toliko su neprimjetna da gotovo ne postoji tvrtka na svijetu koja bi mogla ispuniti naše zahtjeve.

T: Što nam možete reći o različitim obradama kojima se utječe na boju kamenja? Koristite li se njima u Pomellatu?

S: Kod kvarcnih minerala često se koristimo toplinskom obradom kako bismo pojačali intenzitet boje. Riječ je o običnoj visokoj temperaturi, dok se za kristale topaza koristimo radijacijom kako bismo postigli plavu boju (London Blue). Bez brige, riječ je o potpuno sigurnom i certificiranom postupku. Nikada ne bismo naudili damama koje nose naš nakit samo radi intenzivnije boje! 

Svaka od naših tehnika i svaki od naših kamena ispituju se i certificiraju u vanjskom laboratoriju čime se jamči najviša kvaliteta. Vrlo je važno i da su kameni postojani nakon obrade i da s protekom vremena ne počnu gubiti boju.

T: Dizajn Pomellatova nakita je vječan, no kako možemo osigurati da zadrži bezvremensku ljepotu i unutar damskih kutijica za nakit? 

S: S vremena na vrijeme zaprimimo prstene koje je potrebno popraviti. Nakon desetljeća nošenja često promijene oblik ili na nekim mjestima imaju ogrebotine ili udubljenja. Za mene je to pokazatelj posebne, emotivne vrijednosti koju ima nakit koji žene svakodnevno nose. Za to je i stvoren, a činjenica da ga često nose nama puno znači! U svakom slučaju, nakitu je ipak potrebno poklanjati pozornost, posebno kamenju. 

Bez obzira na to koliko su tvrdi, dragi kameni mogu biti vrlo osjetljivi na izravne udarce. Dovoljno snažan udarac može ih slomiti ili olabaviti. Zlatni dijelovi mogu se izgrepsti, recimo kada istovremeno nosite više prstena, što ja doživljavam kao posebnu, jedinstvenu patinu svakog komada nakita.