Nejc Puš
Mihaela Kralj

O ljepoti 

Nejc Puš
Mihaela Kralj
Svako toliko nadahnuće potražim u buketu cvijeća. Ah, to je tako talijanski. Možda bi to mogao biti idealan portret ljepote: cvijeće svih nijansi boja, bogato i skromno, sa svim svojim manama i pomalo osušenim listovima i s mirisom koji gotovo da možeš dotaći. 
Oduvijek sam se pitala kako opisati ljepotu. Ah, to je tako francuski. Gotovo da bih mogla reći da ju je lakše nacrtati, iako to nije posve tako.
Crtež bih često mogla opisati, a skulpturu naslikati, dok glazba na terasi ponad toskanskih brežuljaka zvuči potpuno drugačije nego u maloj sobi usred romantičnog Pariza.
Često se pitam ima li minimalizam uopće smisla. To je takav klišej. Mramorne plohe s metalnim naglascima skrivaju bezbroj priča o sitnim detaljima koji zajedno oslikavaju savršenu... prazninu. 
Možda suština ljepote nije u tome kako je opisati. Možda je jednostavno treba živjeti.
Možda bi to mogao biti idealan portret ljepote: cvijeće svih nijansi boja, bogato i skromno, sa svim svojim manama i pomalo osušenim listovima i s mirisom koji gotovo da možeš dotaći.