Jure i Peter Malalan: Svaka ideja u svoje vrijeme

S: Jure, kao dijete ste sastavljali figurice. Biste li rekli da je to utjecalo na vaše zanimanje za urarstvo?

J: Kod sastavljanja figurica morate posvetiti pažnju svakoj pojedinoj sitnici, od sjenčanja do boja. Taj mi je proces zasigurno dao osjećaj za detalje koji mi je i danas koristan. 

S: Vjerojatno se još uvijek sjećate ljubavi svoga djeda prema popravljanju mehanizama?

J: I predobro! To mi je jedno od najdražih sjećanja iz djetinjstva i upravo me on nadahnuo da postanem urar.

S: Peter, priča se da je vaš otac popravljao satove po cijele dane. Kako je bilo živjeti s njim?

P: Da, moj je otac stalno popravljao satove i radio je to na vrlo poseban način. Budući da bi tijekom dana stalno primao klijente, u trgovini bi satove uspijevao samo otvoriti i očistiti. Navečer bi doma sjeo za svoj stol, slušao radio i ponovno ih sastavljao.

S: Vaši počeci nakon preseljenja iz Opicine u Ljubljanu bili su dosta zanimljivi, zar ne?

P: Za trgovinu u Ljubljani prvih se godina moglo reći da je bila izlog naše trgovine u Opicini. Naime, u Ljubljani smo samo izlagali kolekcije koje smo prodavali, a onda bismo naše klijente upućivali u Opicinu gdje su ih mogli i kupiti. U to sam vrijeme shvatio da će našim klijentima u Ljubljani trebati sve više naših usluga pa sam zaposlio Juru Jenka, tada devetnaestogodišnjaka, a danas certificiranog urara za Rolexove satove, koji je još uvijek dio našega tima.

S: Danas je vaša trgovina ovlašteni servis za mnoge prestižne urarske kuće. Kako vam je to uspjelo?

P: Kada od urara kupujete sat, očekujete da vam ponudi cjelokupnu paletu usluga. To zahtijevaju i poznati brandovi, pa je bilo sasvim prirodno da krenemo u tom smjeru. Naš asortiman prestižnih urarskih kuća gradili smo postupno i s ponosom mogu reći da smo dobili certifikat kuće Omega, a također smo pokrenuli suradnju s Cartierom, gigantom u svijetu satova i nakita.

S: Jure, vi ste drugi certificirani urar za Rolexove satove u tvrtki Malalan. Kako je izgledao postupak stjecanja certifikata?

J: Trotjedni postupak certifikacije u Švicarskoj bio je nevjerojatno iskustvo. Naime, Rolex se u to kratko vrijeme ne fokusira samo na popravke satova, već predstavlja cjelokupnu filozofiju svoje tvrtke i svih svojih procesa. Osobno mi se jako svidjela rigoroznost u pogledu sveobuhvatnosti servisa satova, uključujući sve od preciznosti rada pa do postupaka servisa.

S: Oboje dijelite iskustvo rada s prestižnim satovima i nakitom u potpuno novom okruženju u novome gradu. Peteru se to dogodilo prije nekoliko desetljeća u Ljubljani, a Juri odnedavno u Zagrebu. U čemu pronalazite sličnosti? Koje su razlike?

P: U Ljubljani smo relativno brzo upoznali ljude i integrirali se u život grada, dok je Zagreb znatno veći, pa je potrebno malo više vremena da tamo zaživimo s obzirom na to da smo na tržištu prisutni tek nekoliko godina dana.

J: Sličnosti se prije svega vide u količini uloženog napora. U Zagrebu, kao i u Ljubljani, želimo uspostaviti iste poslovne standarde i stalno unaprjeđivati kvalitetu naših usluga, za što je potrebno puno vremena. 

S: Vjerojatno dosta surađujete u pogledu pozicioniranja svoje trgovine u glavnom gradu Hrvatske. Kako izgleda ta suradnja?

P: Jure je zadužen za cjelokupnu organizaciju te usmjerava razvoj tvrtke, a ja mu pokušavam biti uz bok. Mislim da je dobro da se ne uplićem previše, no mora biti jasno da mi se u bilo kojem trenutku može obratiti.

J: Apsolutno, bez njegova bi znanja sve bilo puno teže. Stalno komuniciramo, izmjenjujemo ideje i tražimo zajednička rješenja za sve moguće izazove. 

S: Jure, kakav je bio prvi mjesec vašeg samostalnog vođenja trgovine?

J: Iskreno? Početak je bio uistinu zanimljiv, ne zato što nisam znao što radim već zato što su u trgovini bili radovi, pa sam tako bio više voditelj gradilišta, nego prodaje.

S: Oboje svakodnevno radite s različitim profilima ljudi. Što mislite koja karakterna osobina definira dobrog menadžera ili prodavatelja?

P: Mislim da se glavna osobina dobrog menadžera očituje u razumijevanju, slušanju i poštovanju prema cijelome timu. Mora znati kako od svakog pojedinca izvući ono najbolje te imati strpljenja kako bi izgradio tim koje svoje zadatke obavlja s ljubavlju.

J: Mislim da se kod prodavatelja očituje u velikom znanju te razumijevanju kupaca i njihovih želja.

S: Jedan je od vas odrastao s dva brata, drugi s dvije sestre. Kakvo je bilo vaše djetinjstvo? 

P: Ja sam najmlađi od trojice braće i, zbog velike razlike u godinama, bio sam bliži sa srednjim bratom Milkom, s kojim sam dijelio i motocikl Harley Davidson 125. Kad je studirao u Toskani, odvezao sam se k njemu preko Apenina isti dan kada sam dobio vozačku. 

J: U djetinjstvu sam pored sebe imao ne samo sestre već i cijeli niz bratića i sestrični, a baka je bila naša glavna poveznica. U školu nas je sve vozio djed koji je imao jako mali automobil. Unatoč tome, svi koji smo trebali ići na nastavu stisnuli bi se nekako u njegov sićušni automobil. Budući da smo svi slične dobi, u svakom je razredu bio najmanje jedan Malalan.

S: Peter, koji je glavni savjet koji dajete Juri u pogledu vođenja trgovine?

P: Prije svega taj da o svemu trebamo dobro razmisliti te da je za sve potrebno vrijeme. Ništa ne možete prisiliti da odmah djeluje samo od sebe; svaki projekt i ideja moraju sazrijeti.

S: Jure, koja je bila najbolja uputa koju ste dobili od oca?

J: Bez daljnjega želja za sveukupnom izvrsnošću tvrtke: od ponude vrhunske kvalitete i sofisticiranog ambijenta do tima ljudi koji u tom ambijentu predstavljaju svijet tvrtke Malalan.

S: Peter, tradicija obiteljskog nakita u vama je vrlo snažna. Uključuje li to i ručne satove?

P: U našoj obitelji čuvamo dva sata. Jedan je zidni sat Zenith, koji su moji roditelji kupili u Švicarskoj dok je moj brat tamo studirao, a drugi je sat IWC Da Vinci s trajnim kalendarom, koji smo mi sinovi poklonili ocu nakon umirovljenja. Oba imaju veliku sentimentalnu vrijednost za sve nas.

S: Biste li rekli da se slogan „Vaše snove kujemo u vječnost” ne odnosi samo na nakit, već i na ručne satove?

P: Svakako. Preko satova želimo našem ubrzanom stilu života dati vrijednost i čuvamo ih kao nositelje sjećanja koje prenosimo s jedne generacije na drugu.

J: Volim to objasniti preko situacije u kojoj je otac sinu želio pokloniti sat za koji sin u početku nije uopće mario. Ali kada sam mladiću objasnio kako sat radi, koliko je njegov mehanizam poseban i otvorio sat pred njim, trenutačno se zaljubio u sat i sada ga nosi svaki dan kako bi ga podsjećao na oca.