Nemirnica i zaprečni kotač
Gotovo stoljeće nakon što je Huygens predstavio nemirnicu, engleski urar Thomas Mudge svijet je upoznao s takozvanim švicarskim zaprečnim kotačem koji je sve do današnjih dana imao ulogu „mozga” ručnoga sata – on kontrolira energiju pohranjenu u glavnoj opruzi te praktički osigurava da mehanizam nastavlja kucati pri istoj brzini. Od vremena njihova izuma do danas, urarska industrija razvila je i predstavila popriličan broj nemirnica i varijanti zaprečnih kotača uz upotrebu modernih materijala. Pa ipak, mehanika rada praktički se nije izmijenila kroz tih nekoliko stoljeća.
gotovo svi slični mehanizmi razvili su se na temelju Huygensova izuma: spiralno zavijene opruge u nemirnici. Tradicionalna nemirnica i zaprečni kotač obično se sastoje od približno 30 metalnih dijelova.
Tradicionalna nemirnica i zaprečni kotač obično se sastoje od približno 30 metalnih dijelova, koji moraju biti spojeni tako da njihovo širenje zbog temperaturnih promjena ne utječe na rad sustava. Moraju biti što je moguće više otporni na djelovanje magnetskog polja te, iznad svega, svi kontakti između različitih dijelova u pokretu moraju biti na odgovarajući način podmazani kako bi se spriječio gubitak energije
Moderno urarstvo nadilazi te prepreke upotrebom novih metalnih legura koje su otporne na temperaturne promjene i magnetska polja. Unatoč tome, izazovi, uključujući maziva, trošenje sastavnih dijelova i gubitak energije zbog brojnih dijelova u pokretu i njihove relativno velike težine, i dalje su prisutni u obliku ograničenja rezerve snage, preciznosti mehanizma te potrebe za redovitim servisiranjem, namještanjem, zamjenom ili podmazivanjem pokretnih dijelova.
Već skoro cijelo desetljeće mnogi urari za određene dijelove svojih mehanizama upotrebljavaju silicij.
Satovi sa tradicijonalnim mehanizmom
Nešto zanimljivije alternative tradicionalnim materijalima uključuju Glucidur, smjesu bakra, berilija i čelika; visokootporni tantal; te različite mješavine keramike i karbonskih vlakana za oprugu nemirnice, na primjer, Nivarox, mješavinu čelika i nikla, ili praktički neuništiv materijal Parachrom kojim se koristi Rolex.
Vrlo su interesantne i razne površinske obrade s obzirom na to da unapređuju svojstva metala. Nadalje, već skoro cijelo desetljeće mnogi urari za određene dijelove svojih mehanizama upotrebljavaju silicij jer se potvrdio kao lagan, trajan, antimagnetski materijal koji je izrazito otporan na temperaturne promjene i koji, pored svega ostaloga, ne zahtijeva upotrebu maziva.
Rolex i Tudor ga u određenim modelima upotrebljavaju za oprugu nemirnice, a njime se zamijenio i metal u proizvodnji zaprečnih kotača za ovogodišnji Paneraijev LAB-ID i Breitlingov Superocean Heritage Chronoworks. Neovisno o tome koliko je dobro napravljen klasični mehanizam, od kojeg su materijala načinjeni nemirnica ili zaprečni kotač, početna ograničenja koja se odnose na točnost i energetsku učinkovitost i dalje ostaju prisutna.
Neovisno o tome koliko je dobro napravljen klasični mehanizam, od kojeg su materijala načinjeni nemirnica ili zaprečni kotač, početna ograničenja koja se odnose na točnost i energetsku učinkovitost i dalje ostaju prisutna.
Svijet tradicionalnog urarstva u novijim je desetljećima pokazao da se razvija i kreće svojim ritmom, a posebno da stremi k provjerenim i stoga pouzdanim rješenjima koja se, u njihovom traganju za mehaničkim savršenstvom, stalno unapređuju i nadograđuju. Isto vrijedi i za mozgove satova, nemirnicu i zaprečni kotač.
Oni su nedavno doživjeli promjene koje obećavaju izniman napredak i otvaraju brojne mogućnosti u smjeru veće učinkovitosti te, prvenstveno, točnosti mehaničkih ručnih satova.
