Nejc Puš

Boje njezinih priča

Nejc Puš


Tu i tamo odvojim malo vremena samo za sebe. Kod kuće pronađem svijetao i ugodan kutak, a zatim prepustim mislima da me odvedu kuda ih taj dan vodi vjetar energije svijeta. Inače život rijetko prepuštam slučajnostima, no takvi trenuci pripadaju samo meni i upravo su slučajnosti te koje ih čine tako jedinstvenima. Lako se može dogoditi da se u mislima nađem u središtu Pariza i uz ugodne zvuke bluesa počnem, sasvim na svoj način, razvijati neki književni klasik koji mi se pred očima odigrava točno onako kako mi se taj dan čini.
Ta mala putovanja u svakojake krajeve svijeta, povijesne ere i izmišljene situacije, za mene su poput meditacije. Često uz takav mali predah gotovo podsvjesno sastavljam u scenariju neočekivanu paletu kamenja u boji na svojim rukama i uvijek sam iznova iznenađena kakvu moć posjeduju sve te divne boje. 
Pomellato Nudo
Mogu me posve smiriti, mogu me potaknuti na kreativnost ili me probuditi iz maštanja, odvesti natrag u realnost i među prijatelje.