Malalan
Djevojka s prstenom
Nejc Puš

Priča o tome kako je dvaput zaprosio

Djevojka s prstenom
Nejc Puš
Stajala sam na najljepšoj plaži koju sam ikada vidjela i po drugi put su mi suze klizile niz obraze. Na mom lijevom prstenjaku svjetlucao je plavi safir koji je mogao nagovještavati samo jednu stvar. Kapetan me zauvijek usidrio u svojoj luci.

Prije nekoliko godina zaljubio se i nedugo potom shvatio da ne samo da je upoznao svoju bolju polovicu nego i osobu s kojom je želio provesti ostatak svoga života. Sa skrivenim uzbuđenjem njegov je pogled lutao po elegantnim izlozima Draguljarne Malalan u kojima su bile izložene kolekcije ručnih satova dok odjednom svoju pozornost nije usmjerio na malo udaljenije kolekcije – one sa zaručničkim prstenjem. Iako je izbor bio bogat, jedna mu misao nikako nije izlazila iz glave: kako doraditi zaručnički prsten tako da dobije dublje značenje i njegovoj odabranici svaki put oduzme dah kada pogleda na njega? 

Što je prije nekih godinu dana prolazilo kroz glavu sada zaručenog kapetana?
Za bazu prstena zamislio je uistinu poseban dragi kamen i stručnjacima je trebalo više od četiri mjeseca da ga pronađe.

Ideja

Sviđa mu se kada može pridodati dozu osobnosti svojoj ljubavi prema minimalističkom esteticizmu. Iz tog se razloga odlučio obratiti Draguljarni Malalan kako bi saznao je li moguće izraditi personalizirani zaručnički prsten. Tjaša Malalan, glavna dizajnerica draguljarnice, bila je oduševljena prijedlogom i uskoro su se prihvatili zadatka da njegovu ideju prenesu u obliku skice na papir. S obzirom na to da je pomorac i da ga posao mjesecima drži daleko od kuće, priznao je da se, koliko god to zvučalo kao kliše, lijepo vratiti doma u sigurnu luku.

Dizajnerica nakita Tjaša sjeća se da kapetanova ideja nije bila tek nejasna zamisao. Već pri prvom susretu iznenadio ju je s detaljnom vizijom u pogledu oblika i boje dragog kamena te simbola sidra, dok je istovremeno uživala surađivati s osobom koja je pripisivala tako veliku vrijednost dizajnu zaručničkog prstena. Oduševljena pričom koju je trebalo utjeloviti u prstenu, brzo je napravila nekoliko skica na papiru. Tjaša je nastojala oblikovati ideju tako da prsten bude koristan, nosiv te, iznad svega, vječan.

Sudba je htjela da tijekom potrage za savršenim safirom otkriju da se taj specifični oblik dragog kamena naziva „navette”, što prevedeno s francuskog znači „mali brod”.

Kapetan je uskoro shvatio da će postupak dizajniranja i izrade prstena trajati više nego što je očekivao. Naime, za bazu prstena zamislio je uistinu poseban dragi kamen i Tjaši je trebalo više od četiri mjeseca da ga pronađe. Tijekom potrage slala mu je slike safira iz cijeloga svijeta i tek nakon mnoštva razmijenjenih poruka, uspjeli su pronaći odgovarajući kamen.

Safiri se najčešće bruse u standardne oblike, oktogonalne ili ovalne, pa je Tjaša jedva uspjela pronaći jedan ili dva komada egzotičnog reza kakav je kapetan bio zamislio. Sudba je htjela da tijekom potrage za savršenim safirom otkriju da se taj specifični oblik dragog kamena naziva „navette”, što prevedeno s francuskog znači „mali brod”.

Nakon nekoliko mjeseci njihova želja da nađu odgovarajuću, modru nijansu safira toliko je zaintrigirala Tjašina oca, Petera Malalana, da se i on pridružio njihovoj potrazi. Nakon što su brojni drugi safiri bili previše ljubičasti, zeleni ili tirkizni, zajedničkim su snagama uspjeli pronaći dragi kamen koji je bio upravo odgovarajuće veličine, oblika i boje. Tjaša se prisjeća da joj je pao kamen s leđa jer je znala da su dobili posljednji element koji je njezinom timu zlatara trebao da ideju kapetanova sidra počnu pretvarati u stvarnost.

Pet je ljudi sudjelovalo u izradi prstena, a uglavnom su radili na prvom katu Draguljarne Malalan, odnosno u zlatarskoj radionici. Započeli su s kompjuterskim crtanjem, nakon čega je slijedio 3D tisak od voska pa izlijevanje zlata i naposljetku ručna obrada. 

Još uvijek ne mogu vjerovati koliko je truda uloženo u proizvodnju jednog zaručničkog prstena za samo jednog naručitelja. Naime, cijeli proces trajao je čitavih šest mjeseci!

Prve zaruke


Sa srcem u grlu i završenim prstenom u ruci, trebalo mu je neko vrijeme da pronađe pravi trenutak u kojem postaviti pitanje. Kaže da taj dio nije toliko detaljno razradio kao ideju o zaručničkom prstenu. Pa ipak, objašnjava, bilo je to tradicionalno razdoblje zaruka koje je trajalo dva dana. On se sjeća da mi je dao prsten prilično u žurbi nakon čega su slijedila 24 sata jednostranih debata i uzajamnih suza prolivenih na obje strane, dok se „uspješniji” scenarij odvio naredni dan.

Moja se strana priče ponešto razlikuje od njegove. Dao mi je prsten koji nije bio popraćen pitanjem koje svaka buduća mladenka očekuje. Recite mi, kakav je to muškarac koji vam dođe i kaže: „Znam da se ne želiš udati, ali evo prstena za tebe... nosi ga kako ne bi završio u ladici.”? Naravno, taj me pristup toliko izbacio iz orbite da mi je trebao cijeli dan i jedna besana noć da shvatim da je riječ o zaručničkom prstenu.

Dao mi je prsten koji nije bio popraćen pitanjem koje svaka buduća mladenka očekuje. 
Nakon bezbroj rječitih pitanja i pažljivih razmatranja, dala sam mu jasno do znanja da će on, kao prava „muškarčina”, uspjeti iznjedriti bračnu ponudu na pravi način. Tako je i bilo...

Druge zaruke 

Sljedećeg me jutra odveo na najljepšu plažu, do koje nije moguće doći automobilom, s kristalno čistim morem, bijelim pijeskom i šumom koja se protezala sve do mora. Dok sam još uvijek dolazila do daha zapanjena ljepotom tog mjesta, skinuo mi je prsten s ruke, gotovo pregrubo, i zaprosio me onako kako to priliči. Istina, nije kleknuo na koljena, no prave riječi bile su tu. To je očito upalilo....


...jer sam se opet rasplakala i na njegovo veliko zadovoljstvo na kraju rekla: „Da, naravno, šašavče!”
Tjaša Malalan, dizajnerica nakita u Draguljarni Malalan

Reći ću vam istinu: ništa ne bismo promijenili u ovim komičnim zarukama. Trebalo mi je nekoliko dana na shvatim da je plavi safir ugrađen u sidro od bijeloga zlata koje je vješto skriveno oblikom prstena. To znači da su Tjaša i njezini kolege uspjeli postići upravo ono što je moj kapetan htio. Priču o prstenu ne mogu svi odmah saznati, no on u sebi nosi značenje koje poznajemo samo nas dvoje, a mi ga možemo podijeliti s drugima samo kada mi to želimo.

Odluka o personaliziranom zaručničkom prstenu po mjeri svakako se može pripisati kapetanovoj pomalo „staromodnoj” duši. Unatoč njegovu uvjerenju da je klasično vjenčanje prilično besmisleno, privlači ga misao o skladnom braku kakav su imali njegovi roditelji. Kada se sjeti koliko su se oni voljeli cijeloga života, on taj isti osjećaj želi podijeliti sa mnom.

Budući da ja nisam čvrsta poput kamena koji nosim na ruci, krupne suze počinju mi teći niz lice po treći put. Nije me sram priznati da me ideja o vjenčanju ne oduševljava, pa opet, iznenadim samu sebe kada naglas uspijem izgovoriti da je okviran datum našeg vjenčanja 29. kolovoza 2029. Istovremeno, jako dobro znam da sam s unikatnim prstenom na lijevoj ruci najsretnija dvaput zaprošena i zaručena žena na ovom planetu. 

Priču o prstenu ne mogu svi odmah saznati, no on u sebi nosi značenje koje poznajemo samo nas dvoje, a mi ga možemo podijeliti s drugima samo kada mi to želimo.
Kliše? Vrlo. Romantično? Još i više.